Tijekom godina mnoge studije i recenzije literature pokazuju da fizička atraktivnost i izgled doista imaju važan i predvidljiv učinak na prosudbe koje ljudi donose o drugima. Niti to ne uključuje samo strance s kojima se susrećemo u našem svakodnevnom životu. Umjesto toga, naše interakcije s ljudima koje poznajemo dobro, uključujući prijatelje, obitelj i kolege, često su uključivale atribute na temelju njihovog fizičkog izgleda - što bi moglo biti jednako iznenađenje njima kao što je nama. Ali što je točno učinak i sadržaj takvih pristranosti percepcije? U svojoj meta-analizi od preko 900 studija, Langlois et al. (2000) izvijestili su da su pojedinci tretirani drugačije na temelju stupnja do kojeg su doživjeli fizički atraktivni. Naime, atraktivne ljude ocjenjivali su se pozitivnije od manje atraktivnih ljudi, čak i onih koji su ih poznavali. Langlois je, dakle, zaključio da unatoč navještajima primljene mudrosti, fizička atraktivnost ima ogroman utjecaj na naš svakodnevni život. Bez obzira jesu li svjesno ili na drugi način doneseni, prema ljudima koje smatramo privlačnima pozitivnije nego kod ljudi koje smatramo manje atraktivnim. U sadašnjem klasičnom istraživanju tog učinka, Dion i sur. (1972) učestvovali su sudionici, na različitim mjerama, fotografije lica koje su se razlikovale od fizičke privlačnosti. Otkrili su da su fizički atraktivni pojedinci ocijenili više pozitivno na različite osobine ličnosti i vjerojatne životne ishode kao što je bračna sreća i uspjeh u karijeri. Izvorna studija nije bila bez njegovih ograničenja, ali temeljni je nalaz višestruko ponovljen tijekom godina. Primjerice, privlačni pojedinci se smatraju poštenijim, manje nepravilnim i uznemirenima, sretnijima, uspješnijima i društvenijima nego manje atraktivnim pojedincima. Prijavite se da privlačni ljudi također imaju veći broj osobnih prostora, vjerojatnije osvajaju argumente, imaju više povjerenja u tajne i općenito se smatraju boljima u svemu u usporedbi s manje privlačnim pojedincima. Niti ti zaključci nisu usmjereni samo na odrasle osobe: dostupni dokazi upućuju na to da se pristranost privlačnosti može usmjeriti i na dojenčad. Stephan i Langlois (1984), primjerice, zamolili su sjevernoameričke studente za prvo pojavljivanje djeteta iz različitih etničkih skupina. Njihovi nalazi ukazali su da su najprivlačnije dojenčadi smatrali povoljnijima od najmanje atraktivnih beba, bez obzira na etničku pripadnost. Nadalje, ljudi koje očekujemo da budu "fer" često podlegnu istim pritiscima: studije su izvijestile da učitelji smatraju da su atraktivni učenici više vjerojatno će biti akademski uspješni od manje atraktivnih studenata. U drugoj ranoj studiji, Landy i Sigall (1974.) imali su muške učenike ocjenjivati jedan od dva eseja različite kvalitete, na koju je priložena fotografija navodnog pisca, učenica. U jednom je stanju "dobar" esej bio uparen s atraktivnom fotografijom, a zatim s relativno neatraktivnom fotografijom u drugom stanju, "siromašni" eseji bili su upareni sa svakom fotografijom. Kao što se i očekivalo, Landy i Sigall (1974) utvrdili su da je "ljepota talentirana": adekvatna studentica dobila je bolje ocjene u oba uvjeta - nalaz koji ima važne praktične posljedice na način obilježavanja ispita. životni vijek: u usporedbi s manje privlačnim pojedincima, privlačniji ljudi imaju veću vjerojatnost da budu angažirani za poslove i dobili veće polazne plaće.
